Putositnice

Nakon prvijenca "Pogled u Bosnu" Matije Mažuranića, Nemčićeve Putositnice, djelo neobičnog i inventivnog naslova, jedno su od najhvaljenijih putopisnih djela preporodnog doba, omiljene prozne vrste hrvatskih romantičara iliraca. Nakon svog već drugog razočarenja u ljubavi i odbijanja bračne ponude, autor je krenuo na put u Italiju u veljači 1843. godine, preko Rijeke, Trsta do Venecije, te se ubrzo, već u travnju, vratio preko Ljubljane, Graza i Beča. Po povratku piše, a 1845. godine objavljuje svoj putopis, koji izaziva oduševljenje i za ondašnje je skromne prilike pravi bestseler. Godine 1847. Nemčić opet putuje, sada u drugom smjeru, po Slavoniji, Srijemu, Srbiji, do Dunava i današnje Rumunjske, te o tome sastavlja zapise za planirani drugi dio "Putositnica"; no one su zbog njegove iznenadne bolesti i smrti ostale samo u neuređenim bilješkama. Za tisak ih je priredio i 1852. godine objavio njegov prijatelj Mirko Bogović. Nemčić piše stilom kojega bismo danas nazvali novinarskim ili feljtonističkim; djelo je protkano humorom i duhovitim zapažanjima o svakodnevici, običnim ljudima, koje ga i danas čine zanimljivim. Antun Nemčić (1813.-1849.) istaknuto je ime narodnog preporoda, pjesnik, dramatičar i putopisac. Pored "Putositnica", poznat je po domoljubnoj lirici, te po najuspješnijoj komediji 19. stoljeća "Kvas bez kruha" (praizvedena 1855.), koja ga čini začetnikom štokavske komediografije. Njegova najpoznatija pjesma "Domovini", objavljena u "Putositnicama", bila je iznimno popularna u svojoj uglazbljenoj inačici.